Vertikala lanca života egipatskog megapolisa Kaira sasvim je neočekivana. Na sredini te vertikale, obavijeno tustim slojem smoga – koji probijaju minareti, toranj egipatske televizije i zapadnjački hoteli – širi se beskrajno more ravnih krovova tisuća zgrada koje čine tkivo grada.

Brojni od tih krovova jedino su tlo improviziranim potleušicama koje su, zbijeni među satelitskim antenama, naselili ilegalni stanari. Spusti li se pogled na razinu ulice, za svaki se centimetar kairskih ulica bore stari Peugeoti, koji su prije dvadeset godina taksirali Atenom, pa još imaju taksimetre na grčkom, stojadini i ruske Lade u raspadu. Automobili koje je Europa davno odbacila, čak i istočna. Dva milijuna automobila, od kojih je dobar dio spreman za otpad, gura se kroz zamršeni splet asfalta, pijeska i ljudskih koraka prema kojem je gužva na njujorškom Times Squareu ili londonskom Piccadillyju mačji kašalj.